utorak, 11. rujna 2012.

Što se čita / sluša?

Čita se...

Michel Foucault, Discipline & Punish (prijevod s engleskog Alan Sheridan).

Slušaju se...

dobri stari Creedence Clearwater Revival.

David Firth

David Firth. Tko je taj tip? Dečko iz Engleske, talentirani animator i filmaš čiji su uratci preplavili Internet i privukli brojnu publiku u proteklih desetak godina, recimo. S obzirom na nevjerojatan talent dobio je priliku surađivati i s BBC-jem, a ovih dana objavio je prigodni 14-minuti video, odnosno kompilaciju isječaka svih svojih animacija, njih ravno sto. Kako opisati Firthov rad? Teško je reći. Naime, kao neke od svojih utjecaja navodi redatelja Davida Lyncha te glazbenika poznatog pod imenom Aphex Twin, od kojih su obojica poznata po nadrealnom, apstraktnom, mračnom, ponekad i šokantnom izričaju. Tu se negdje našao i sam Firth. Njegovi radovi su poput duhovite noćne more, kafkijanskog apsurda prožetog suptilnim odlikama britanskog humora. No dobro, dosta priče. Evo video pa sami procijenite. :)

četvrtak, 16. kolovoza 2012.

Music everywhere!

Dani, tjedni, i mjeseci prolaze a ovdje ništa novo. Heh, kako bih u blogosferu odaslao koji impuls života (not that anyone cares), evo crno na bijelo ne naročito originalan popis mjuze koja se nedavno odvrtila na mom MP3-u. Prije svega mislim na izvođače i bendove na koje sam sasvim slučajno "naletio", varirajući od folk-rocka i bluesa do post-punka i koječega sve ne. Kako god bilo, sve navedeno svojevrsna je preporuka za preslušavanje. Već sam spominjao Goribor, Seasick Stevea... Slijede neka nova imena.

MORPHINE


















Someday there'll be a cure for pain
That's the day I throw my drugs away
"Cure for Pain" 

Eksperimentalni jazz-rock bend iz SAD-a, svirali desetak godina (1989-1999), objavili pet studijskih albuma. Specifična glazbena postava (bas, bubnjevi, saksofon) rezultirala je odličnim zvukom, tim više što je frontman Mark Sandam bas svirao sa slajdom. Isti je tip, by the way, umro od srčanog udara na pozornici nakon čega se bend raspao i zauvijek otišao u rock anale. Njihove, rekao bih, najpoznatije stvari su "Buena" i "Cure for Pain".

PERE UBU

 









"Plivali su u svom vlastitom moru, bili su jedinstveni. Kao i cjelokupna clevelandska scena, Pere Ubu su bili ispred svog vremena."
Robert Pollard, Guided by Voices

Osnovani 1975. u Clevelandu. Nazvavši se po kazališnoj predstavi iz 19. stoljeća objavili su hrpetinu albuma, a vjerojatno jedina konstanta u bendu je ekscentrični pjevač David Thomas. Priskrbili su si mnogobrojne etikete od "art-punka" do "industrial rocka", no bez obzira na šumu žanrovskih oznaka činjenica je da su postali i ostali jedan od najutjecajnijih, a opet prilično opskurnih ili gotovo nepoznatih, bendova američke glazbene scene kasnih 1970-ih. Znate ono kad Ripper u pjesmi "Mala fufica" tamo negdje pred kraj kaže "Jebo te patak / život je kratak"? E, pa to vam je čisti David Thomas. :) Meni najdraža njihova stvar jest "Street Waves".

CAPTAIN BEEFHEART














"Moja glazba nije različita od one u ljudskim umovima. Ona mora postojati u njihovim glavama, jer sam je i sam pronašao. Prije ili kasnije, i oni će se na nju zakačiti; početi će uživati u njoj, a da to neće ni shvatiti."
Don Van Vliet (Captain Beefheart), LA Times, 1971.

Psihodelični bluzer iz pustinje, multiinstrumentalist, slikar, prijatelj Franka Zappe. Njegov avangardni album Trout Mask Replica iz 1969. prema mnogima jedan je od najznačajnijih rock 'n' roll albuma svih vremena (ruku na srce, riječ je o prilično teškom materijalu za preslušavanje). U gotovo groteskne stihove utrpao je sve - od Holokausta do povijesti glazbe i seksualnosti. Omiljene su mi njegove varijacije na blues, a naročito pjesma "Sure 'nuff 'n Yes I Do".

BON IVER













Come on skinny love just last the year
Pour a little salt, we were never here
"Skinny Love"

Nakon raspada benda, prekida s djevojkom i borbe s bolešću, tip po imenu Justin Vernon povukao se u kolibu negdje u Wisconsinu gdje je u osami proveo zimu svirajući. Na kraju je snimio i objavio bolno iskren, odlični akustični album For Emma, Forever Ago. Poslušati "Skinny Love".

MUMFORD & SONS














The flesh that lived and loved will be eaten by plague
So let the memories be good for those who stay
"Winter Winds" 

Engleski folk-rock sastav predvođen Marcusom Mumfordom. Uvjerljivo "lupanje" na banju, kontrabasu, mandolini, klaviru i mnogim drugim instrumentima na njihovom prvijencu Sigh No More (2009.) pobrao je odlične kritike i tek nam predstoji vidjeti kako će se ova četvorka iz Londona dalje razvijati u kreativnom smislu. "Little Lion Man" kao preporuka.

BEBE NA VOLE













 
Lonesome, lonesome don't you cry
I'm gonna feed you a big, fat lie
"Big Long Curse"

Zagrebački bluzer, pravim imenom Adam Semijalac, nema potpisan ugovor s nekom diskografskom kućom i do njegovih stvari nije tako lako doći (ako ne računamo snimke s YouTubea), no kada poslušate taj blues s delte nećete požaliti. Kroz vokal kao da odzvanjaju Son House i Howlin Wolf, riffovi su primjereno "prljavi", sve je na mjestu, no za njegovi glazbu i dalje mnogi ne znaju pa su Bebe Na Vole donekle egzotična pojava hrvatskog glazbenog undergrounda, bez obzira što se praši mjuza čiji korijeni sežu duboko u povijest i nisu nikakva avangarda. Preporuka za slušanje "Goin' Mad" i "Blue Line".

nedjelja, 25. ožujka 2012.

Here comes the sun...

S prvim sunčanim danima došlo je i vrijeme za basket s ekipom te nedjeljna jutra uz Dravu i neku dobru knjigu...




Soundtrack: Majke - Daj mi.

utorak, 24. siječnja 2012.

Upijam sa svih strana

Upravo tako. Slušam, gledam, čitam. Mentalno bombardiranje sa svih strana, a prokleto vrijeme nije na mojoj strani.

Uz Majke, Goribor mi je definitivno jedan od najdražih bendova s ovih prostora. Uskoro dolaze i u moj grad, ne može bolje. Poslušajte.


Ustani , obuci se
Dobro je , svuci se
Udahni , prikljuci se
Kasno je, iskljuci se
St ani , saberi se
Vreme je pokreni se
Izdahni , osloni se
Mirno je, odmori se... (Nije da nije)
Nedavno sam pogledao dva prilično dobra filma - Drive i 50/50. Oba će mi, vjerojatno, ostati urezana u sjećanju zbog odlične mjuze u posljednjoj sceni. Pjesme s odjavne špice ova dva filma trenutno mi se vrte na MP3-u, ali neću vas spoilati već ću vas ostaviti da sami proživite tih nekoliko minuta i stvorite dojam o istome.



Osim toga, pogledao sam i sva četiri Aliena i požalio sam što sam to učinio... Zašto? Zato jer je riječ o fenomenanim filmovima kakvi se više ne snimaju i trebat će mi opet par godina time outa kako bih opet s potpunim oduševljenjem mogao pogledati sve nastavke.


A što se čita? Sva naša oružja (Jared Diamond).

Copy-paste s Profilove stranice:

Jared Diamond, jedan od najslavnijih i najnagrađivanijih autora znanstvenopopularne literature, u ovoj prijelomnoj studiji povijesti čovječanstva usredotočuje se na prirodna bogatstva koja su stajala na raspolaganju prvim ljudskim stanovnicima euroazijskog kopna - na zemlju, prve domaće životinje i biljke. Posljedice davnih razlika između bogatih i manje bogatih naroda osjećaju se i danas, a Diamond se u tumačenju povijesnih zbivanja prije svega oslanja na argumente geografije, biljne i životinjske genetike, arheologije i lingvistike. Knjiga se temelji na tezi o organskoj ukorijenjenosti civilizacije u floru, faunu, klimatske uvjete i geologiju. Slike uspona i padova ljudskih zajednica poprimaju apokaliptične razmjere u ovoj fascinantnoj komparativnoj studiji o društvima koja su, ponekad i samoubilački, potkopala vlastite ekološke temelje. Autor istražuje uzroke rasta populacije, pretjerane zemljoradnje, ispaše i izlova, nerijetko potpomognute sušom, glađu, hladnoćom, rigidnim društvenim običajima i ratovanjem. Sve je to neumitno vodilo prema začaranom krugu: nestanak biljnih i životinjskih izvora hrane uzrokovao je nestanak šuma, eroziju tla i izgladnjivanje lokalnog stanovništva. Knjiga Sva naša oružja osvojila je Pulitzerovu nagradu 1998. godine.

Naslovnica originalnog izdanja
na engleskom jeziku


Igrice? Nah. No luck, no time. Neuspješan pokušaj instaliranja Batman Arkham Cityja. U međuvremenu odigram koju tekmu na FIFI 12.

Igra zbog koje ću kupiti novu grafičku karticu


Do skorog čitanja! :)

utorak, 3. siječnja 2012.

Filmska preporuka: Warrior (2011)


Jedan od najboljih filmova o borilačkim sportovima koji sam do sada gledao. Možda će zvučati kao blasfemija, ali uistinu, Warrior stoji rame uz rame s originalnim Rockyjem. Iako će nekima zasmetati pomalo klišejizirani razvoj određenih elemenata radnje, odlična gluma (Nick Nolte, Tom Hardy, Joel Edgerton) i jako dobro razrađen odnosi među likovima filmu s opravdanjem priskrbljuju visoku ocjenu.

petak, 30. prosinca 2011.

Odlazak u videoteku. Taj divni vikend...

Konačno je došao i taj petak. Škola je završila a vikend je bio pred nama. Pedesetak sati slobode od učionice, ispita, gramatike, matematike... Sada je bilo pitanje, kako iskoristiti dva i pol dana koja smo imali samo za sebe? Basket, nogoš, turnir na Playstationu, ekspedicija na bajsovima do obližnje šume? Opcija je bilo puno, želja još više, a vremena ipak nešto manje. A onda sam se sjetio kako bih mogao navratiti u lokalnu videoteku i posuditi novi film. Akcija sa Schwarzeneggerom, triler s Michaelom Douglasom, neka blesava komedija, horor o izvanzemaljcima ili predvidljiva drama o usponu sportskih autsajdera. Morao sam dobro razmisliti kako uložiti deset-dvadeset kuna u obiteljsku filmsku večer jer trebalo je malo znanja i strpljenja da se pronađe najbolje kompromisno rješenje za sve ukuse. S popisom želja uputio sam se u mali hram filmske umjetnosti i zadržao što sam duže mogao. Gledao sam nove i stare postere, promatrao omote VHS kazeta i pitao se kakvi su to filmovi i hoću li ih ikada pogledati... Što god da sam posudio odvrtio bih barem dva-tri puta. Filmovi su se upijali, proživljavali. Nisu bili potrošna roba, hrpa foldera na hard disku. Eh, koliko mi se puta znalo dogoditi da sam tjedan za tjednom dolazio u videoteku i tražio neki film ali sam uvijek dobivao onaj mrski odgovor ''Vani je''. Ali neka, upornost se uglavnom isplatila jer kad-tad bih i ja dobio tu kazetu u ruke. Na kraju krajeva, oduvijek su me privlačile videoteke budući da su i moji starci imali jednu. Sve dok nisu počele pljuštati granate po gradu. I sada, rekli biste, nešto kenjam i idealiziram vremena kada je do filmova bilo teže doći a ne da mi se protegnuti noge do prve videoteke u susjedstvu. Nema veze, svjestan sam prednosti koje nam donose silni torrenti i 3D kina, ali zanimljivo je i pomalo nostalgično se sjetiti se, sada već egzotičnih dana kada smo gledali manje, ali ipak nekako više. Vremena kada su filmovi bili stvar zajednice, a ne sastavni dio trgovačkih centara na periferiji grada.

Videoteka nekoć...

Videoteka danas...